Veliko mi je zadovoljstvo što sam u prilici da promovišem prvi broj časopisa Acta Illyrica, Godišnjaka udruženja za proučavanje i promoviranje ilirskog naslijeđa i drevnih i klasičnih civilizacija Bathinvs.
Godišnjak Acta Illyrica se sastoji od predgovora, 14 stručnih, preglednih i izvornih naučnih članaka, izvještaja sa Okruglog stola Godine razvoja i integracije –2000 godina od namjesništva Publija Kornelija Dolabele, kratkog predstavljanja izdavača i podataka o autorima tekstova.
Salmedin Mesihović, vanredni profesor sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, autor je prvog rada u godišnjaku pod nazivom Familija Publija Kornelija Dolabele. Autor analizira uglednu rimsku familiju kojoj je pripadao najpoznatiji namjesnik Gornjeg Ilirika/Dalmacije Publije Kornelije Dolabela. Ova familija je pripadala patricijskom gensu Kornelija, odnosno njenom ogranku Dolabela. Njeni članovi se spominju kao važni dužnosnici već od doba Srednje Republike. Mesihović je u radu prikazao djelatnost članova ove familije na najznačajnijim političkim, vojnim i religijskim pozicijama od 283. p.n.e. do 113. god. n. e. Publije Kornelije Dolabela, koji je od svih članova ove porodice ostavio najviše traga na našim prostorima, bio je sin Publija Kornelija Dolabele i Kvinktilije. Nakon namjesništva u Gornjem Iliriku (14-20), gdje je izvršio značajne infrastrukturne i administrativne poduhvate, bio je na funkciji prokonzula Afrike. Tokom mandata u Africi 24. godine izvojevao je pobjedu nad pobunjenicima.
Ivana Božić iz Udruženja Bathinvs osvrnula se na lik i djelo Publija Kornelija Dolabele referirajući se na poznato djelo Annales Kornelija Tacita. Nakon uvodnog dijela sa biografskim podacima iz života Kornelija Tacita, autorica se osvrnula na Dolabelino namjesništvo kroz prizmu spomenutog djela. Poslije detaljne analize, zaključila je da Tacit ima negativan pogled prema Dolabelinoj djelatnosti. Prema njegovom mišljenju, Dolabela se iskazao kao namjesnik i vojskovođa, ali to ne mijenja činjenicu da je nepopravljivi i neukusni laskavac te izdajnik svoga roda. Nažalost, dijelovi Anala koji govore o Dolabelinom namjesništvu u provinciji Gornji Ilirik nisu sačuvani, pa nije moguće znati kako je Tacit ocijenio ovo razdoblje njegovog društveno-političkog angažmana.
Dženan Brigić, iz Udruženja Bathinvs u svom radu se bavio utjecajem podizanja trajnih naselja i uzgoja žitarica na razvoj putnih komunikacija. Formiranjem naselja javila se potreba za komunikacijom sa ostalim zajednicama koje su nastanjivale prostor današnjeg Balkana, ali i šire, najčešće zbog razmjena određenih dobara, što je direktno utjecalo na razvoj saobraćaja. Na prostoru današnje Bosne poznato je nekoliko takvih naselja koja su imala svoj kontinuitet i tradiciju, kao i putne komunikacije, još iz vremena neolita pa sve do pojave Rimljana. Brigić posebno ističe ulogu rijeka Neretve i Bosne uz koje su se razvijali najvažniji putni pravci od prethistorije do savremenog doba. U tom smislu, utjecaj prethistorijskog perioda na rimsko razdoblje, prema mišljenju Brigića, ne smije biti ignorisan.
Jesenko Hadžihasanović i Edo Mešić su predstavili rezultate rekognosciranja lokaliteta sa područja Kiseljaka. Rekognisciranje je izvršeno tokom 2014. godine na sljedećim lokacijama: raskopano brdo u Gromiljaku, polju u zapadnom podnožju brda Humac, brdu Humac, dvjema lokacijama sjeveroistočno od lokaliteta Gradac u Višnjici, lokaciji za koju se sumnja da sadrži ostatke u mjestu Han Ploča, lokaciji za koju se sumnja da sadrži ostatke u mjestu Kovači. Tokom obilaska lokaliteta, pronađeno je malo površinskih nalaza i to samo na par lokacija (zapadno podnožje brda Humac, Višnjica (sa svoja dva lokaliteta). Sa druge strane, postoji i nekoliko lokaliteta koji su potencijalni arheološki lokaliteti (Han Ploča i Kovači).
Mersiha Imamović i Bego Omerčević sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli koautori su rada pod naslovom Urbanizacija bosanskohercegovačkih prostora u vrijeme rimske uprave. U prvom dijelu rada analizirano je stvaranje preduslova za provođenje urbanizacije, poput stvaranja trajnog mira i plansko provođenje raznih aktivnosti sa namjerom da Rimljani u potpunosti zagospodare ovim prostorima. Drugi dio članka bavi se početnim koracima u provođenju urbanizacije. Treći dio rada, naslanjajući se na dva prethodna dijela, govori o rimskim cestama, izgrađenim, najvećim dijelom, za vrijeme Dolabeline uprave u provinciji. Četvrti podnaslov bavi se izgradnjom naselja po rimskom obrascu, kao pratećom pojavom putnih komunikacija.
Amra Šačić, sa Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, u radu pod naslovom The process of Romanisation in the inland of the Roman province of Dalmatia in the 1st century bavi se romanizacijom u unutrašnjosti provincije Dalmacije. Autorica se u prvom dijelu rada osvrnula na termin romanizacija prikazavši pojavu i razvoj ovog termina od 19. stoljeća do savremenog doba u kojem postoje različiti stavovi po ovom pitanju. Prvi znakovi romanizacije, nakon Dolabeline uprave, u unutrašnjosti provincije Dalmacije pojavljuju se tek u vrijeme flavijevske dinastije. Rimska država u drugoj polovini 1. stoljeća transformiše određene peregrinske civitas u municipalni tip uređenja. Tada u unutrašnjosti Dalmacije nastaju municipiji: municipium Bist(uensium), municipium Malvesiatum, municipium Raetinum, municipium Arupium, municipium Doclea. Pripadnici lokalnih elita koji se navode na nadgrobnim spomenicima iz tog razdoblja nose imena koja spadaju u ilirski onomastički sistem. Ove elite su, prema mišljenju autorice, poslužile kao svojevrsni medij preko kojeg su prenošeni rimski kulturno-politički utjecaji na lokalno stanovništvo u unutrašnjosti provincije.
Maja Pandža je analizirala cirkuliranje novca u I stoljeću u unutrašnjosti rimske provincije Dalmacije. Nakon uvodnog dijela o cirkuliranju novca na prostoru Balkana prije konačne uspostave rimske vlasti, autorica je dala pregled skupnih i pojedinačnih nalaza novca u razdoblju od 27. g. p. n. e do 98. g. Tekst je popraćen tabelarnim prikazima nalazišta imperijalnog novca I stoljeća, zatim evidentiranih nalaza novca prema imperatorima i grafikonima o zastupljenosti novca prema imperatorima, nominalama i kovnicama. Istraživanje cirkuliranja novca pokazalo je da je imperijalni novac u prva dva stoljeća nove ere dolazio s republikanskim novcem, što pokazuju nalazi iz ostava, kao i pojedinačni nalazi. Analiza valutne strukture je pokazala da je denar iz Augustvog vremena najčešća nominala. Kovanice koje su pronađene na razmatranom području uglavnom su nastale u rimskim kovnicama. Analiza teritorijalne rasprostranjenosti pokazala je da se novac zadržava u političkim, vojnim i privrednim središtima koja su u prvom stoljeću komunikacijski povezana agilnom djelatnošću Publija Kornelija Dolabele.
Sanda Hasagić se bavila orijentalnim kultovima na tlu provincije Dalmacije u I stoljeću. Orijentalni kultovi čije se prisustvo može pratiti na tlu provincije Dalmacije u I stoljeću nove ere su kult frigijske božice Kibele, odnosno kult Velike Majke (Magna Mater), kako se ona zvala u Rimu, kult egipatske božice Izide te kult sirijske božice. Ostali orijentalni kultovi u provincijama su svoju popularnost stekli u kasnijim stoljećima. U širenju ovih kultova, pored cara, važnu ulogu imali su i vojnici, trgovci, robovi, oslobođenici i doseljenici. Potvrde o ovim kultovima je moguće naći zaključno sa III stoljećem, kada one nestaju. Realna je pretpostavka da su Velika Majka i Izida svojim prisustvom otvorile prostor za uspostavu drugih orijentalnih kultova. Ista sudbina je čekala sve kultove unutar Carstva, te su oni u IV stoljeću službeno zabranjeni u korist kršćanstva.
Samir Aličić u radu pod naslovom SC Pegasianum tematizira senatsku odluku o regulisanju materije fideikomisa donesenu na prijedlog pravnika Pegaza. On je, između ostalog, bio na položaju guvernera provincije Dalmacije u vrijeme Vespazijanove vladavine. Sa aspekta pravne historije najvažniji trag koji je ostao iza njega je senatska odluka nazvana po njemu Pegazova senatska odluka (SC Pegasianum). Što se tiče posljedica koje je ova odluka ostavila na dalji razvoj prava, iako ga je Justinijan na kraju ukinuo, one su ipak značajne i dalekosežne. Ukratko, prema mišljenju Aličića, testament u savremenom pravu vjerovatno ne bi izgledao ovako kako izgleda danas, da nije bilo Pegaza i njegove senatske odluke.
Dževad Drino i Benjamina Londrc su se, u još jednom članku iz pravnohistorijske nauke, bavili činovničkom karijerom klasičnih pravnika u provinciji Dalmaciji. Autori su analizirali četiri vrsna rimska pravnika koji su evidentirani u provinciji: Pegaza, Javolena, Afrikana i Modestina. Oni su obavljali istaknute vojno-administrativne dužnosti koje su unutar svoje funkcije sadržavale i izričite pravosudne ovlasti. O njihovoj pravničkoj djelatnosti imamo malo direktnih i jasnih dokaza, ali je izvjesno da su svi svojim znanjem i pravničkim sposobnostima utjecali na razvitak pravnog života, ali i u konačnici i na proces dalje romanizacije provincije.
Dijana Beljan je obradila ilirske antroponime na latinskim natpisima Dalmacije. Tvorba imena u ilirskom jeziku tematizirana je u prvom dijelu rada. Drugi dio bavi se fazama razvoja ilirske onomastičke formule koje je u svom radu jasno razgraničio Duje Rendić-Miočević. Korišteni materijal uglavnom potiče sa delmatskog područja. Brojnošću imenskih potvrda na tom prostoru ističe se prostor municipija Ridera (Riditae) koji je zanimljiv i zbog specifičnosti svoje imenske formule koja je pretrpjela malo izmjena romanizacijom tog prostora i potvrdama ženskih imena na -o, -onis.
Oktavijanovo osvajanje zapadnog Balkana u djelima kasnoantičkih autora je predmet istraživanja Edina Veletovca. Iako se najvažnije informacije o sukobima između rimske države i zajednica koje su živjele na prostoru Zapadnog Ilirika za vrijeme Oktavijana Augusta nalaze u izvorima koji vremenski pripadaju razdoblju ranog i kasnog principata, isto tako i veliki broj kasnoantičkih autora pruža niz podataka o ovoj problematici. Razmatrana su djela Eutropija, Rufija Festa, Jeronima iz Stridona i Jordanesa. Sumirajući rezultate analize, Veletovac na kraju zaključuje da su glavne karakteristike obrađenih autora uopćenost, kratkoća i simplifikacija iznijetih događaja. Iako ovi autori modernoj historiografiji ne mogu ponuditi ništa novo u pogledu shvatanja ranoprincipatskih događaja, oni ipak predstavljaju zanimljiv izvor informacija, čemu bi se u budućnosti svakako trebalo posvetiti mnogo više pažnje.
Branka Migotti iz Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti autorica je članka pod nazivom Je li rimska Certisija bila caput viarum? U radu se problematizira zadnji redak natpisa na kojem se spominje rimsko naselje Certisija. Migotti se u obrazloženju restitucije zadnjeg retka natpisa posebno osvrće na sintagmu caput viarum (ishodište cesta). Nakon opširne analize i iznošenja argumenata za i protiv, Migotti je utvrdila da je sintagma caput viarum u natpisu o Certisiji mogla nastati kao izraz svojevrsne slobode u izražavanju sastavljača teksta. Nastojeći da prikaže grad u najboljem svjetlu, mogao je svjesno ili nesvjesno pretjerati u prikazivanju njegove prometne uloge i shodno tome, važnosti u široj okolici. Prema tome, zaključuje Migotti, ako Certisija i nije bila caput viarum u službenom smislu prometne regulacije cesta i njihova itinerarskog obilježavanja miljokazima, bila je to u smislu stvarnih prostornih komunikacija. Na kraju je autorica ostavila mogućnost da je Certisija bila caput viarum i u službenom smislu.
O prvim kršćanskim zajednicama u Jeruzalemu, Antiohiji i Rimu pisao je Drago Župarić sa Odsjeka za romanistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Članak govori o prvim kršćanskim zajednicama, koje su nastale u velikim urbanim centrima: Jeruzalemu, Antiohiji i Rimu. Kršćanstvo se brzo proširilo po Rimskom carstvu, pri čemu treba posebno istaknuti intenzivno djelovanje apostola, koji su bili najveći pokretači širenja kršćanstva po starom svijetu. O svakoj spomenutoj zajednici, koje su imale velik ugled, govori se kada su nastale, koji su izvori za proučavanje tih zajednica i što ih karakterizira. Autor se u zadnjem dijelu rada dotiče i pitanja početaka kršćanstva u Dalmaciji i Panoniji, koje, prema njegovom mišljenju, dolazi uporedno sa rimskom kulturom.
Na kraju treba istaknuti nekoliko stvari koje se jasno vide nakon iščitavanja Godišnjaka Acta Illyrica. Tematski je broj veoma koherentan i fokusiran je na početak principata, odnosno 1. stoljeće i ličnost Publija Kornelija Dolabele uz nekoliko radova općeg karaktera. Godišnjak predstavlja značajnu novost i svojevrsnu prekretnicu u proučavanju antičkog razdoblja naše zemlje. U našoj historiografiji dosad nije postojao časopis koji je bio specijaliziran samo za antički period, što je u kvalitativnom smislu veliki pomak. Ipak, najveći značaj ove publikacije jest u tome što je okupila kritičnu masu mladih istraživača koji su u saradnji sa iskusnijim kolegama pokazali zavidan nivo stručnosti i entuzijazma neophodnih za pokretanje jednog ovakvog časopisa.
Autor teksta je promotor časopisa doc.dr.sci. Almir Marić, Fakultet humanističkih nauka Univerziteta ,, Džemal Bijedić “
