Exemplus discimus, rekoše stari Rimljani. Ove godine se navršava 100 godina od rođenja naučnika od kojeg smo svi mogli puno toga naučiti. Svaki mladi naučnik koji proučava prostor današnje Bosne i Hercegovine u periodu antike svoja istraživanja započinje sa monografijom Bosna i Hercegovina u antičko doba. Iako je knjiga napisana sada već davne (u smislu nauke naravno) 1988. godine i danas je u mnogo čemu neprevaziđena. Riječ je o knjizi koja je alpha et omega za pročavanje rimske uprave na prostoru BiH u periodu principata. Zahvaljući Ivi Bojanovskom Bosna i Hercegovina je prva država u bivšoj Jugoslaviji koja je imala sintezu kulturno – historijskog razvoja unutar jednog rada. Čini se da je Bojanovski u naslijeđe mlađim generacijama ostavio zadatak da napišu jedan korpus u kome bi se u više tomova obradila problematika prostora današnje Bosne i Herecegovine od Ilirske države do šestog stoljeća.

Bojanovski je u svojoj karijeri napisao samo dvije knjige. Očigledno da njegov cilj nije bio kvantitet nego kvalitet. Pored spomenute Bosna i Hercegovina u antičko doba, Bojanovski je još objavio djelo Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji. Riječ je o knjizi koja predstavlja objavljenu dopunu njegove doktorske disertacije. Knjiga je objavljena 1974. godine i priskrbila je Bojanovskom epitet najboljeg poznavaoca antičke topografije na prostoru Zapadnog Balkana. S pravom se može reći da u oblasti antičke topografije ta knjiga, iako je od njenog izdanja prošlo 41 ljeto, još uvijek nije prevaziđeno. Sa tim se jednoglasno slažu najveći živući autoriteti koji se bave rimskom provincijalnom historijom i arheologijom (Wilkes, Šašel – Kos, Zaninović, Čače), te istaknuti mlađi naučnici poput Domić Kunić, Mesihovića, Gračanina, Škegre, Džine i itd. To se može jasno prepoznati čitajući njihove radove. U najnovijoj monografiji koja se bavi historijom arheologije u zemljama Jugoistočne Europe, autora slovenačkog arheologa dr.sc. Predraga Novakovića, Ivo Bojanovski se ubraja među najznačajnije naučnike hrvatske i bosanskohercegovačke arheologije i klasične historije. Tako Novaković kaže : „ Na istraživačkom polju moramo navesti njegov rad o rimskim putevima koji je i danas glavno referentno djelo u tom području.“ (Novaković, 2015, 153). Sedamdestih i osamdesetih godina prošlog stoljeća objavljivao je Bojanovski i iscrpne studije o određenim trasama rimskih cesta na prostoru Bosne i Hercegovine i Hrvatske kombinirajući pisane izvore (Tabula Peutingeriana, Itinerarium Antonini Augusti, Ravennatis Anonymi Cosmographia, Notitia Dignitatum) sa arheološkim nalazima. Studije su u vidu obimnih članaka objavljene u Godišnjaku CBI odnosno Akademije nauka i umjetnosti BiH. Time je Bojanovski pokazao samokritičnost pri pisanju, jer je u tim radovima ukazao na propuste iz svoje knjige Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji.

Značajan broj radova objavio je pored Godišnjaka Centra za balkanološka istraživanja i u časpisima Glasnik Zemaljskog muzeja; Arheološki radovi i rasprave Jugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb; Arheološki Vestnik (Acta Archaeologica), Inštitut za arheologijo ZRC SAZU; Vjesnik arheološkog muzeja u Zagrebu, Naše starine, Živa antika, Tribunia itd. Dao je značajan doprinos u radu na velikom projektu Arheloški leksikon BiH, gdje je bio autor većeg dijela teksta koji se odnosi na period rimske uprave.

Pored antičke topografije Bojanovski je napisao veliki broj radova iz oblasti etnografije, rudarstva i epigrafije. Zapravo moglo bi se reći da je nakon topografije, epigrafija oblast u kojoj je Bojanovski ostavio najveći trag. Naime, pored arheologije on je završio i studij klasične filologije te je na neki način bilo i prirodno da se bavi i latinskom epigrafijom. Uradio je rekonstrukciju teksta i historijsku analizu na desetinama do njegovog vremena neobjavljenih natpisa. Poseban akcenat u njegovom istraživanju je bio na prostoru Istočne Hercegovine gdje je u saradnji sa Đorđem Odavićem, arheologom iz Zavičajnog muzeja u Trebinju vršio dugogodišnja istraživanja što je rezultiralo pronalaskom velikog broja do tada ne objavljenih epigrafskih spomenika i sitnog arheološkog materijala. Njegov rad iz epigrafije je prepoznat u svjetskim okvirima te je tako danas citiran u najvećim svjetskim bazama epigrafske građe : L’année épigraphique, Paris; Inscriptiones Latinae quae in Iugoslavia; Epigraphische Database Heidelberg (project: Gottfried-Wilhelm-Leibniz-Preis (DFG) by Prof. Géza Alföldy); Epigraphik-Datenbank Clauss / Slaby.

Premda je u naučnom svijetu prepoznat po svojim topografskim i epigrafskim istraživanjima, ne treba zaboraviti da je Bojanovski ujedno jedan od naučnika koji su dali najveći doprinos izučavanju antičkog rudarstva na tlu BiH. Slobodan Dušanić, za kojeg se može bez imalo pretjerivanja reći da je najveći južnoslavenski poznavalac antičkog rudarstva, u svojim radovima u velikoj mjeri citira Bojanovskog uporedo sa drugim autoritetima iz te oblasti poput Brunta ili Hirscfelda. Pišući o territorium metalli sjeverozapadne i istočne Bosne, Bojanovski se bazirao na administrativno – pravnu historiju i u velikoj mjeri uspio doći do validnih zaključaka u vezi sa upravom u rudarskim distriktima.

Na kraju donosimo i kratku biografiju Ive Bojanovskog:

Rođen je 16.01.1915. godine u mjestu Grbavac koje se nalazi u okolici Dubrovnika. Osnovnu školu i klasičnu gimnaziju je završio u Dubrovniku. Važno je napomenuti da je na Sveučilištu u Zagrebu završio čak tri studija: klasičnu filologiju, arheologiju i historiju starog vijeka. U Hrvatskoj je do Drugog svjetskog rata radio kao profesor klasičnih jezika,a nakon Drugog svjetskog rata isti posao je obavljao i u Sarajevu u Prvoj klasičnoj gimnaziji. Na Sveučilištu u Zagrebu je 1971. godine odbranio doktorsku disertaciju, koja je objavljena 1974. godine kao monografija „Dolabelin sistem cesta u rimskoj provinciji Dalmaciji“. Knjiga je, kao i njegova druga monografija, „BiH u antičko doba“ objavljena u okviru izdavačke djelatnosti Akademije nauka i umjetnosti BiH. Od 1960. godine počinje raditi u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika i prirodnih rijetkosti Bosne i Hercegovine. Tu je proveo ostatak svog radnog vijeka. Godišnje je provodio najmanje jedno sistematsko istraživanje što je podrazumijevalo obilazak terena, rekognosciranje, sondaža, zaštitna i sistematska istraživanja. U zvanju naučnog savjetnika Ivo Bojanovski je otišao u penziju 1992. godine. Za vrijeme rata napušta Sarajevo, odlazi u rodni Dubrovnik gdje je 1993. umro.

 

 

Amra Šačić, dr. sci.

Viši asistent

Odsjek za historiju / Katedra za arheologiju

Filozofski fakultet

Univerzitet u Sarajevu

Franje Račkog 1

+38733 256 157

e-mail : sacic.amra@gmail.com

 

DODATAK:

Zahvaljujemo se višoj asistentici Šačić koja je dobrovoljno za naše Udruženje napisala ovaj In memoriam u cilju prisjećanja na jednog od velikana antičke historije BiH.