Dana 18. novembra 2021. godine, Udruženje za proučavanje i promoviranje ilirskog naslijeđa drevnih i klasičnih civilizacija BATHINVS organiziralo je videokonferenciju pod nazivom „Tekovine rimske kulture na prostoru sarajevske regije“ pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo. Na konferenciji je učešće uzelo sedam mladih i perspektivnih naučnika: Dženana Kahriman, MA (Historijski muzej), Ivana Božić, BA (Udruženje BATHINVS), Fadil Hadžiabdić, MA, Sanda Hasagić-Terzić, MA, kustosica Adisa Lepić, MA (Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine), Najda Durmo, MA i prof. dr. sc. Salmedin Mesihović (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu). Moderatorica Ivana Božić, BA je, na samom početku videokonferencije, naglasila dva aspekta koja su neizmjerno važna u predstavljanju kulturno-historijskog naslijeđa ovih prostora široj javnosti. Prvi aspekt se ogleda u naučnim radovima koje su historičari i arheolozi napisali pojednostavljeno kako bi se oni pridružili široj javnosti, a koji će biti objavljeni u renomiranom časopisu Acta Illyrica, dok drugi drugi aspekt predstavljaju aktivnosti koje se tiču online promocija u kojima se šire saznanja o antičkoj historiji široj javnosti.
Nakon uvodnog izlaganja Ivane Božić, BA, riječ je preuzela prva učesnica konferencije Dženana Kahriman, MA s temom „Rimsko osvajanje sarajevske regije – dolazak rimske kulture na izvor rijeke BATHINVS (Bosne)“. Na samom početku, učesnica je naglasila da su sjedište sarajevske regije naseljavali Desidijati, a da je sjedište sarajevske regije bilo Aquae S.. odnosno današnja Ilidža kod Sarajeva. Nakon toga Kahriman se osvrnula na izvornu građu koja govori o Desidijatima, kao i o dilemama unutar historiografije gdje se nalazio Hedum castellum Desidiatum. Učesnica se također osvrnula na vojne pohode koji su se odvijali na prostoru sarajevske regije: Oktavijanov pohod nakon poraza Delmata, Bellum Panonicum (12-11. godine) i Veliki ilirski ustanak (6-9. godine). Kada je u pitanju Bellum Panonicum, sarajevska regija je pod kontrolu stavljena u drugoj godini rata, dok se u Velikom ilirskom ustanku prije dvije godine rata bitke nisu vodile na prostoru sarajevske regije. Kahriman ističe da je Veliki ilirski ustanak sa sobom donio višestruke posljedice, a kao najveću posljedicu navodi podjelu Ilirika na dvije provincije: Ilirik Superior i Ilirik Inferior odnosno na provincije Panonija i Dalmacija. Kahriman je svoje izlaganje završilo zaključkom da je stanovništvo Ilirika ušlo u novo historijsko razdoblje, osobito u razvitku ilirskih naroda, te da je započela izgradnja nove infrastrukture pod namjesništvom Publija Kornelija Dolabele.
S temom naslovljenom „Aquae S… najstariji urbani kompleks na tlu Sarajeva“ učešće u videokonferenciji uzela je Ivana Božić, BA. Na samom početku, Božić je naglasila da se ovo naselje formiralo na idealnom mjestu kada su u pitanju prirodne i strateške predispozicije. Nalazilo se na obali rijeke Željeznici, te se nalazilo na raskršću puteva iz Salone i Narone koje su vodile prema rudarskoj oblasti Argentaria. Ovo područje je obilovalo termalnim i sumpornim izvorima. U nastavku svog izlaganja, Božić je predstavila dosadašnja istraživanja historičara i arheologa o ovoj temi. Međutim, fokus svog izlaganja, Božić je stavila na četiri arheološka nalaza. Prvi epigrafski spomenik koji je predstavljen je nadgrobni spomenik Publija Elija Viktorina i njegove porodice koji je pronađen 2006. godine u Krivoglavcima, a u njemu se spominje municipij Aquae. Pronalaskom ovog nadgrobnog spomenika, sa sigurnošću se može tvrditi da je ovo područje bilo municipij. Naredni epigrafski spomenik je votivna ara Apolona Tedemusa koja svoju osobitu važnost posjeduje zbog riječi „col“ što je Carl Patsch preveo kao coloniae. Počasni natpis na statui baze spomenika podignutog u čast cara Dioklecijana od res publike Aquae S.. Božić ističe da je ovaj epigrafski spomenik važan jer predstavlja svojevrsni dokaza da se epitet „S“ dodaje u III stoljeću koji se odnosio na sulfatno područje. Posljednji, ali ne manje važan epigrafski spomenik kojeg je Božić predstavila je odlomak stupa s bazom na kojem se spominje ugledna senatorska porodica Catti. Značaj ovog spomenika se ogleda u saznanju da je jedna rimska porodica bila protektor i patron municipija Aquae S.. Na koncu svog izlaganja, Božić se osvrnula na rezultate dosadašnjeg arheološkog istraživanja ovog područja, te je pozvala na promoviranje i posjećivanje područja Aquae S…
Fadil Hadžiabdić, MA je bio naredni izlagač s temom „Sarajevo u kasnoantičkom periodu“. Na samom početku svog izlaganja, Hadžiabdić se osvrnuo na historiografiju koja je pisala o ovoj tematici, kao i na političke okvire sarajevske regije u V i VI stoljeću. Hadžiabdić se osobito osvrnuo na period od 454. do 480. godine kada je provincija Dalmacija bila gotovo nezavisna pod upravom Marcelina i Julija Nepota. U nastavku svog izlaganja, izlagač je na osnovu arheoloških nalaza nastojao rekonstruirati život u sarajevskoj regiji u V i VI stoljeću., te je prepoznao nedostatak novčića što ukazuje na smanjenje života u ovom području, posljedice istog su najvjerovatnije gotske provale, te povlačenje tamošnjeg stanovništva na obale. Hadžiabdić se u svom izlaganju naročito osvrnuo na ostatke mozaika moguće crkve na Marin Dvoru, te na kapitel s lokaliteta Tekija kod Podlugova. Potonji arheološki nalaz, Hadžiabdić je detektirao kao nalaz koji jasno ukazuje na istočni uticaj. Nakon izlaganja arheoloških nalaza sarajevske regije iz kasnoantičkog perioda, Hadžiabdić se osvrnuo na Debelo brdo kod Sarajeva, za koje ističe da je najvažniji fortifikacijski objekt koji je služio kao granica Rimskog Carstva. Pored Debelog brda, spomenut je Gradac na Ilinjači u Gornjem Kotorcu kod Ilidže, u okviru kojeg se nalazila i crkva koja je najvjerovatnije starija od refugija. U zaključnim razmatranjima, Hadžiabdić je istakao da u kasnoantičkom periodu područje sarajevske regije dolazi do opadanja kvalitete života što se može povezati s izvještajem besteonskog biskupa Andrije koji se na crkvenim saborima 530. i 533. godine žalio kako je stanovništvo njegove biskupije jako siromašno.
O temi pod nazivom „Rimska duhovna kultura i umjetnost na području sarajevske regije“ govorila je Sanda Hasagić-Terzić, MA. Na samom početku svog izlaganja, Hasagić-Terzić se podrobnije osvrnula na dva spomenika posvećena Apollonu Tadernusu koja su pronađena na Ilidži, ističući da postoji vjerovatnoća da je kult Apolona na ovom području bio razvijen i u predrimsko doba. Religijski natpis posvećen Kapitolskoj trijadi (Jupiteru, Najboljem, Najvećem; Junoni Regini i Minervi) bio je sljedeći spomenik kojeg je tematizirala Hasagić-Terzić koji je nađen pod stećkom u Vrutcima kod Ilidže. U daljem izlaganju, Hasagić-Terzić se osvrnula na fragment koji predstavlja posvetu Silvii, kao i na natpise koji su pronađeni na području sarajevske regije poput natpisa Aurelija Maximusa. Aurelija Supera, natpisa Ulpija, i natpisa Ulpija Sukese. Drugi dio izlaganja, Hasagić-Terzić je posvetila umjetnosti sarajevske regije u rimsko doba. Posebnu pažnju privukao je mozaik s prikazom dva delfina koji je datiran u III ili IV stoljeće, kao i mozaik pronađena području Ilidže koji u svom centralnom dijelu prikazuje Amora na morskom lavu.
„Ranovizantijske oklopne lamele s lokaliteta Ilinjača u Gornjem Kotorcu kod Sarajeva“ tematizirala je Adisa Lepić, MA. Kada je riječ o ovoj temi, Lepić se najprije osvrnula o arheološkim istraživanjima koja su vršena na ovom području počevši od 1926. godine kada je ovaj lokalitet prvi istražio Vladislav Skarić. Zanimljiv podatak koji je Lepić navela jeste da se Katera koju Konstantin Porfirogenet spominje u djelu De administrando imperio sredinom 10. stoljeća od strane mnogih historičara i arheologa ubicira upravo na ovom arheološkom lokalitetu. U nastavku svog izlaganja, Lepić je ukazala na fragmente vojne opreme koji su od izuzetne važnosti budući da je riječ o elitnoj vojnoj opremi iz druge polovine VI stoljeća, koji je zbog svoje praktičnosti korišten i u kasnijem periodu. Ova vojna oprema bila je sastavljena od pločica koje su bile naslonjene jedna na drugu pa su na taj način bile međusobno povezane i posložene u redove. U završnim riječima, Lepić je predstavila likovnu konstrukciju lamelnih oklopa.
Najda Durmo, MA govorila je o temi „Rimsko naslijeđe kao turistički potencijal“. U uvodnom dijelu, Durmo je definirala turizam kao pojam, te kao sve značajnija privredna grana. Ukazala je na značaj kulturnog turizma osobito u segmentu valoriziranja i čuvanja naslijeđa, ekonomskog rasta, jačanja kulturne ponude, njegovanja tradicije i razvoja identiteta. Također, Durmo je naglasila da je važno identificirati ključne elemente pojedinih lokaliteta koji će se koristiti za strategiju brendiranja. Kada je u pitanju Rimsko Sarajevo, elementi rimskog naslijeđa kao kulturni resursi, uz pravilno brendiranje i snažne marketinške kampanje, može postati izvrstan turistički proizvod. Durmo ističe da se na ovaj način postiže osnovni cilj – osiguravanje stabilnih sredstava koji će omogućiti dalji razvoj kulturno-historijskog naslijeđa. Na koncu svog izlaganja, Durmo je akcentirala prednosti i mane brendiranja. Najveća prednost koju je Durmo istakla je da se edukacijom javnosti podiže svjesnost o važnosti rimskog naslijeđa, dok je najveća mana opasnost za kulturne resurse fizičke prirode jer učestale posjete i aktivnosti lokalitetu mogu rezultirati njegovom propadanju.
Posljednje izlaganje održao je prof. dr. sc. Salmedin Mesihović koji je govorio o temi „Nepoznati „Rim“ u Sarajevu“. Mesihovićevo izlaganje je bilo usredotočeno na postmoderni period odnosno na pitanje gdje su ostaci rimske kulture koji su utkani, a koje mi ne prepoznajemo. Kao prvi primjer poslužilo je latinično pismo koje su koristili Rimljani, a samo njegovo ime je rimsko. Dalje, Mesihović je ukazao na toponim sarajevske regije, planinskog područja Romanija što bi u doslovnom prevodu označavalo rimsku državu. Veoma zanimljiv podatak usmjeren je na arhitektonsko zdanje džamija s kupolom za koje Mesihović navodi da su direktno naslijeđe Rima i da proizilaze iz Hagia Sophie, koja je proistekla iz Pantheona. Pored džamija koje obiluju rimskim naslijeđem, Mesihović je spomenuo Kuršumli medresu u kojoj je pronašao rimski atrij. Izlagač se osvrnuo i na odjevne predmete gdje je prepoznao da svećenici Katedrale Srca Isusova u Sarajevu nose dalmatiku, odjeću koja potiče iz kasne antike. Mesihović je izvrsno primijetio da sve tri abrahamističke religije vuku ogromno naslijeđe iz rimske kulture. Pored toga, arhitektura iz austrougarskog perioda posjeduje bas reljefe i žardinjere koji prikazuju Silvana s zoofilijom. Izuzetno zanimljiva ostavštvina rimske kulture je Vječna vatra koja je u rimskoj državi predstavljala simbol državnog ognjišta. Na kraju svog izlaganja, Mesihović je ukazao na simbole različitih država koji su direktni elementi rimskog naslijeđa, te istaknuo kako se rimsko naslijeđe nalazi svuda oko nas.
Nakon iscrpnog izlaganja sedam učesnika, koji su na dojmljiv i atraktivan način predstavili svoja saznanja i zapažanja, uslijedila je produktivna i sadržajna diskusija koja je ponukala zanimljiva pitanja, ali i odgovore. Zahvaljujemo se svim učesnicima i slušaocima videokonferencije „Tekovine rimske kulture na prostoru sarajevske regije“ koji su odlučili svoje vrijeme odvojiti na promoviranju kulturno-historijskog naslijeđa iz antičkog doba na području sarajevske regije uz nadu da će antička historija prestati biti stigmatizirana budući da nudi mnogo potencijala i mogućnosti.
Zainteresirani su videokonferenciju mogli pratiti preko online platforme ZOOM, kao i preko zvanične Facebook stranice Udruženja BATHNIVS. Snimak videokonferencije je moguće pregledati preko YouTube kanala Udruženja BATHNIVS.
Amina Abaspahić, BA