Krajem mjeseca juna u okviru izdavačke djelatnosti Muzeja Hercegovine iz Mostara objavljena je dvojezična publikacija naslovljena „Katalog kamene arheološke zbirke Muzeja Hercegovine Mostar“ / „Catalogue of the stone Archaeological collection of the Museum of Herzegovina Mostar“. Iako se iz samog naslova da naslutiti da je riječ o kataloškom tekstu, format i sadržaj publikacije ukazuje da se ovo djelo može uvrstiti u monografska izdanja. Autor djela je kustos Muzeja Hercegovine Edin Mulović, a recenzenti su stručnjaci iz oblasti antičke arheologije i historije prof.dr. Adnan Busuladžić i doc.dr. Almir Marić. U tehničkom smislu ova publikacija zadovoljava visoke kriterije moderne muzeologije. Korištene su fotografije visoke rezolucije, izuzetno kvalitetan papir i tvrdi uvez. Bez pretjerivanja može se reći da je u pitanju luksuzno izdanje kakvo ova tematika bez sumnje zaslužuje. Dodatna vrijednost ove publikacije ogleda se u činjenici da je riječ o dvojezičnom izdanju (bosansko – engleskom) što omogućava da tekst bude pristupačan i zainteresovanoj stručnoj javnosti van našeg jezičkog područja. Najveći dio teksta je posvećen antičkom periodu što je svakako pohvalno budući da ta tematika nije dovoljno zastupljena u bosanskohercegovačkom izdavačkom diskursu, premda za nju postoji realan interes.
Uvodni tekst (7 – 11 str.) je posvećen Historijsko – arheološkim istraživanjima Muzeja Hercegovine od osnivanja (1950) do rata (1992 – 1995). Precizirane su faze istraživanja, arheološki lokaliteti, voditelji istraživanja itd. Važna informacija je ta da je Muzej Hercegovine Mostar do 1993. godine imao Arheološki odjel sa 12 501 predmetom, a historijski odjel je brojao 56 728 jedinica. Nažalost, u periodu 1992. – 1995. godine uništen je veliki dio muzejskog fonda, te objavljivanje ovog kataloga predstavlja značajan korak ka ponovnom kompletiranju arheološko – historijske zbirke i njenom populariziranju.
Koristeći se referentnom literaturom autor Mulović je vrlo koncizno i jasno napisao Kratki pregled današnjeg prostora Bosne i Hercegovine od perioda starijeg Željeznog doba do 3. stoljeća (15 – 26 str.). U duhu savremene nauke autor je najprije objasnio pojam Iliri i način interpretacije tog terminus technicus u literaturi. Navedena je etnogeneza ilirskih zajednica na tlu današnje BiH, potom period helenizma koji je najviše došao do izražaja u kontekstu Daorsa čiji je etnički centar bio u Ošanićima kod Stoca. Svakako, sagledane su veze Ilira sa grčkim svijetom kroz primjer Autarijata, te grčke kolonizacije. Budući da antika u svom punom sjaju na našem prostoru počinje tek sa dolaskom Rima, Mulović je tom pitanju posvetio potpoglavlje Rimski prodor na Zapadni Balkan (18 – 26 str). Najprije su ukratko opisani sukobi Ardijejaca sa Rimom, potom dugogodišnji ratovi protiv Delmata i Japoda čijim okončanjem je bio otvoren put za formiranje rimske provincije Ilirik (27. godine p. n. e.). Posebna pažnja posvećena je čuvenom Batonovom ustanku (6 – 9 godina). Ono što u vezi sa osvajanjima treba pohvaliti jeste to da se autor strogo ograničava na prostor današnje Bosne i Hercegovine, pišući in media res kao što i sam predloženi naslov nalaže. Nakon opisa rimskih osvajanja, Mulović je u kratkim crtama iznio administrativni razvoj prostora Bosne i Hercegovine u rimskom periodu pišući o podjeli provincije Ilirik, formiranju peregrinskih civitates, nastanku municipija, kolonija itd. O privrednom razvoju prostora ovog prostora u periodu principata izneseno je niz važnih činjenica poput opisa putne infrastrukture, eksploatacije ruda, urbanizacije itd. Čitatelji iz ovog poglavlja mogu saznati da najveći procenat antičkog arheološkog materijala sa prostora današnje BiH potječe iz 3. stoljeća. Potom slijedi kataloški dio ( 26 – 46 str.) u kome su navedeni antički nalazi iz zbirke Muzeja Hercegovine. Ono što bi posebno vrijedilo istaknuti jeste ilirski šljem sa Duvanjskog polja, rimski epigrafski spomenici, te fragmenti rimske plastike. Za svaki epigrafski spomenik dat je latinski tekst i prijevod istog. Izuzetno je pohvalno to što za svaki antički spomenik je naveden inventarni broj, opis predmeta, datacija, vrijeme i kontekst nalaska, te sadašnje stanje, odnosno očuvanost. Ovi podaci su izuzetno važni za budući rad arheologa, epigrafičara i antičkih historičara. Kao što je već ranije istaknuto u tekstu, fotografije koje prate tekst su izuzetno kvalitetno urađene.
U poglavlju naslovljenom Period kasne antike ( 47 – 49 str) autor je tekst podijelio na tri manje tematske cjeline: Kratki historijski pregled perioda kasne antike s fokusom na Bosnu i Hercegovinu, Prvi tragovi kršćanstva na prostoru današnje Bosne i Hercegovine i Zbirka Muzeja Hercegovine iz perioda kasne antike. U tekstu je najprije objašnjen pojam kasne antike, dat kratak uvod o općim prilikama u Rimskom carstvu i refleksijama istih na zemlje antičkog Ilirika. Objašnjen je značaj i svrha Milanskog edikta, te prodori germanskih, barbarskih naroda na prostor Zapadnog Balkana. Ono što je najviše obilježilo kasnoantički period na tlu današnje Bosne i Hercegovine jeste širenje kršćanstva i izumiranje paganizma. U ovom dijelu teksta najprije su date osnovne smjernice o širenju kršćanstva u rimskim provincijama Panoniji i Dalmaciji sa akcentom na bosanskohercegovački prostor. O prisustvu te religije na tlu BiH govore natpisi iz Mujdžića i Ribića, te ranokršćanski simboli koji se javljaju na mozaicima. Iznesena je od ranije poznata teza da je moguće kako je u Paniku kod Bileće unutar jedne rimske vile bio kršćanski oratorij. Nezaobilazna stavka u kasnoantičkoj arhitekturi jesu bazilike o kojima se iz ovog poglavlja može saznati dosta zanimljivih informacija. Katalog kasnoantičkih nalaza jeste prema broju stranica najobimniji (74 – 178 str). U njemu su sistematizirani fragmenti kasnoantičkih spomenika. Sistematizacija je urađena na isti način kao i u slučaju spomenika iz ranijeg perioda antike (inventarni broj, opis predmeta, datacija, vrijeme i kontekst nalaska, te sadašnje stanje odnosno očuvanost).
U posljednjem poglavlju pod naslovom Period srednjeg vijeka (181 – 193 str.) za razliku od ostalih poglavlja nije dat nikakav historijski uvod, već je autor odmah uradio kataloški pregled. Primjetno je da je srednjovjekovna zbirka nalaza napravljenih od tvrdih materijala u Muzeju Hercegovine najskromnija. Izuzev mača iz Vukodola, ostali navedeni arheološki objekti su stećci. Na kraju djela naveden je opširan popis korištene bibliografije.
Na kraju treba istaći da je publiciranje ovog djela Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, te stoga ova publikacija predstavlja pozitivan primjer saradnje ministarstva sa jednom naučnom institucijom. Opravdano se nadati da je ovo tek prva u nizu publikacija Muzeja Hercegovine koja u svom tematskom okviru obrađuje antički period bosanskohercegovačke historije.
Doc. dr. sc. Amra Šačić Beća
